BIOGRAFIJA

Dragi ljudi,
ja sam Tony.
Ovo bi trebala biti moja biografija… 
Što reći, a ne biti dosadan?


Majka Vinka rodila me l969. godine u Puli, u znaku blizanaca. Kao beba sam bio plačljiv, a kao klinac, navodno, jako živahan. Djetinjstvo pamtim kao mirno i lijepo, u kući s vrtom u Rovinju. Četiri godine nakon svog rođenja, dočekao sam i rođenje brata Mattea. Često sam ga čuvao, a samo se ponekad s njim potukao. S četiri godine krenuo u glazbeni vrtić, a najviše su me oduševile udaraljke. I susjedi pamte to bučno razdoblje.

Završio sam osnovnu i nižu glazbenu školu te paralelno srednju hotelijersku i srednju glazbenu školu, smjer klavir. Rano sam počeo nastupati u svojoj dnevnoj sobi, gdje bi se okupili susjedi i familija, a ja naplaćivao ulaznice i od tih «koncerata» na klaviru - zarađivao džeparac. «Ako baš nemaš ništa pametnije raditi, onda pjevaj» znao je reći moj otac Mirko, također glazbenik, kad je shvatio da je glazba mene pozvala da će sigurno ona ostati moj poziv do kraja života. Volim reći kako je glazba mene odabrala a ne ja nju. Kao mlađi pubertetlija jako sam volio motore, a kad sam jednom prilikom «posudio» rasklimani djedov motorić, tata je mi je ponudio da će mi za rođendan kupiti motor ili klavijature, neka sam izaberem. Rekao sam da mi kupi klavijature, pa ću za motor zaraditi sam. To sam i učinio.

«Srce nikad ne laže» je moj prvi album, snimljen l988. godine i tako sam ušao u svijet estrade.

Preselio sam se iz Rovinja u Zagreb, u stančić od trideset kvadrata gdje sam spavao na podu, jer nisam imao novaca za namještaj. Upoznao sam menadžera Zorana Škugora i producenta Quida Minea, počela je suradnja u kojoj su nastali hitovi «Tvoje tijelo»,

«Ja sam zaljubljen», «23. prosinac» i mnoge druge.

U početku karijere imao sam dugu, kovrčavu kosu pa su me zvali «mali Mozart». To je još i moglo proći, ali kad su me počeli zvati «slatkica», brzo sam se i odlučno ošišao. Od tada nosim kratku kosu. Osim što je kraća, kose je i sve manje.

Starimo… Ne patim zbog toga, jer mi izgled nikad nije bio najjači adut. To je nelogično obzirom na moju visinu od dva metra, plave oči i mliječno bijele zube. Hahaha , svoju publiku želim «osvojiti glasom, a ne stasom».

Važnim trenutkom u svojoj biografiji smatram l993. godinu kada sam snimio pjesmu «Nek te zagrli netko sretniji» te nastup na Euroviziji godinu dana kasnije s pjesmom «Nek ti bude ljubav sva». Nakon toga su se počeli redati Porini, priznanja struke i publike, a srećom taj trend se nastavio i do danas.

Privatno, važnim trenucima smatram, rođenje sina Christiana, te rođenje moje kćerkice Pije. Sada imam sve što sam tražio i želio a u braku sa svojom Dubravkom imam napokon i ravnotežu u ljubavi i mir za stvaranje i bavljenje onim što jedino i najbolje znam i mogu, a to je glazba. 

Od sedamnaeste godine kad sam počeo karijeru, pa do danas mijenjao sam se, odrastao, sazrijevao. Na tom putu držao sam se pravila: »Sve može, a ništa ne mora»!

Smisao života je ono što muči većinu od nas, a ja sam ga tijekom godina uspio naći. Pjesma je bila taj smisao od početka, ostala je do danas, ostat će i dalje. I svi dragi ljudi koje ću sretati, koji su uz mene, koji će sa mnom i - ostati. 

Volim Vas Tony.

© 2018 Tony Cetinski